Elena Čavlin je diplomirana politikološkinja i master studentkinja modula „Političke institucije, javna administracija i javni sektor“ na Fakultetu političkih nauka. Profesionalno i aktivistički deluje u oblastima ljudskih prava, političke participacije, socijalne pravde i omladinske politike. Kroz angažman u organizacijama i inicijativama kao što su CPE, NKD, KOMS, Popularna demokratija, Klara i Rosa i Beogradski centar za ljudska prava, bavila se vršnjačkom edukacijom, političkom participacijom, radnim i ženskim pravima, kao i pitanjima društveno-ekonomskih nejednakosti.
Posebno je posvećena radu sa mladima i jačanju demokratske kulture, kako na nacionalnom tako i na lokalnom nivou, naročito u rodnoj Subotici. Odrastanje u multietničkom gradu oblikovalo je njen odnos prema demokratiji, koju ne posmatra kao apstraktan politički koncept, već kao svakodnevnu praksu dijaloga, pregovaranja i života među različitostima.
Kao autorka i istraživačica, bavi se temama koje političko odlučivanje povezuju sa svakodnevnim životom građana. Posebno je zanimaju javni budžeti i politički prioriteti koji se kroz njih mogu prepoznati: koliko se ulaže u javno zdravlje i obrazovanje, kakvi su uslovi rada, šta znači plata od koje može dostojanstveno da se živi i ko u društvu ima stvaran pristup resursima. Bavi se i političkim ponašanjem, odnosno načinima na koje ljudi donose političke odluke, šta oblikuje njihove stavove i šta ih motiviše da podrže određene političke opcije.
Kroz iskustvo u civilnom sektoru posebno se bavila omladinskim učešćem, participacijom mladih na lokalnom nivou, radnim praksama i širim položajem mladih u društvu. U svom radu nastoji da poveže pitanja koja se često obrađuju odvojeno, poput javnih politika, ekonomskih i socijalnih nejednakosti, radnih prava, obrazovanja, javnog zdravlja i političke participacije.
Ovim temama pristupa iz feminističke perspektive, posmatrajući kako političke odluke i društveni sistemi različito utiču na različite grupe ljudi, na koje načine se postojeće nejednakosti reprodukuju i čije potrebe ostaju nevidljive u procesima kreiranja javnih politika.