Umor se u javnom govoru najcesce predstavlja kao licna disciplina: spavaj bolje, planiraj bolje, iskljuci se na vreme. Ali iscrpljenost koja se javlja kolektivno ne moze imati samo individualno objasnjenje.

Ova analiza povezuje jezik mentalnog zdravlja sa uslovima rada, stanovanja i stalne dostupnosti. Umor tada postaje signal da se privatni zivot suzio do tacke pucanja.

Ako iscrpljenost ostane samo motivacioni problem, nikada necemo pitati ko profitira od ritma koji je proizvodi.